Zavičajna zbirka Vukomeričkih Gorica

Područje Turopolja dijelimo u četiri dijela: dio Posavine, dio Pokuplja, turopoljsku nizinu i Vukomeričke gorice. Vukomeričke gorice započinju kod Rakovog potoka i protežu se jugoistočnim smjerom sve do Kupe iznad Siska, u dužini od 35 km. Ime su dobile po selu Vukomeriću. Krajem 13. stoljeća tu je obitavalo pleme Vukote (generatio Wlkota). U drugoj polovici 14. stoljeća živio je njegov potomak Vukomer, pripadnik plemena Vukote. Po njemu su se potomci prozvali Vukomerići, a po njima i njihovo obitavalište.

Vukomeričke gorice ne tvore jedinstvenu gorsku os, već su prilično razgranate, tako da su na svom sjeverozapadnom dijelu široke jedva desetak kilometara, dok u svom jugoistočnom dijelu dosežu i do dvadesetak kilometara. Najviši vrh je Žeridovka (255 m). Najveći potok u Vukomeričkim goricama je Kravaršćica, dužine 19 km. Vukomeričke gorice prekrivene su bukovim i brezinim šumama.

Za vrijeme uprave Plemenite općine turopoljske, Turopolje je bilo podijeljeno na dva kotara: Polje i Vrhovlje. Polje se sastojalo od 13 sučija, dok je Vrhovlje uključivalo tek 8 sučija, i to: Bukovčak, Cerovski vrh, Cvetković brdo, Dragonožec, Dubranec, Gustelnica, Prvonožina i Vukomerić. Tu je pripadalo još pet sela: Lipnica, Markuševec, Havidić selo, Petravci i Jerebić.

Prva suvisla karta područja Turopolja je karta Josipa Szemana iz 1822. godine, rađena za Zagrebačku biskupiju troškom biskupa Maksimilijana Vrhovca. Na njoj su lijepo odijeljeni prostori nizinski od visinskih i navedeni pa i najmanji zaseoci u Vukomeričkim goricama. Godine 1910., surađujući s Emilijem Laszowskim na knjizi Povijest Plemenite općine Turopolja, Milan Šenoa napravio je nacrt profila turopoljskog “vrhovlja” od Lučelnice do Kurilovca, gdje su istaknuti svi vrhovi Vukomeričkih gorica.

Sela u Vukomeričkim goricama spadaju u razasuti tip sela, što je uvjetovano geografskim brdovitim oblikom. Osim geografije, ulogu u oblikovanju sela imala je i organizacija života, odnosno život u obiteljskim zadrugama. Život u zadruzi koja je znala brojati i iznad 30 duša, pretpostavlja jednu veliku zadružnu hižu, niz gospodarskih zgrada te nekoliko komara, odnosno stambenih objekata za zasebnu obitelj unutar zadruge. Mnogi zaseoci u Vukomeričkim goricama nose nazive obiteljskih zadruga koje su bile osnova za formiranje istih. Takvi su naprimjer, Havidić selo, Cvetković brdo, Lukinić brdo. Druga pak sela dobivaju nazive po podneblju: Cerovski vrh, Bukovčak, Gustelnica, Jerebić, Kostanjevec, Šiljakovina. Zavičajna zbirka Vukomeričkih gorica otvorena je krajem 2014. godine u sklopu Društvenog doma na Ključić brdu. Prezentira četiri bitna vida života u turopoljskim bregima: stanovanje, izrada i obrada tekstila, vinogradarstvo i gospodarstvo općenito, te se posebno stavalja naglasak na drvenu sakralnu arhitekturu. Posjet je moguć uz prethodnu najavu u Muzeju Turopolja.